Mnogi Belišćani sjećaju se tete Nade koja je radila u knjižnici od 1975. pa sve do 1990. kad je otišla u mirovinu.
Teta Nada, kako su je svi zvali, radila je kao knjižničarka svoj posao vrlo predano i s velikom ljubavlju. Živjela je sama u svom stanu nedaleko od knjižnice ( u zgradi gdje je nekad bila stara pošta) i posao u knjižnici shvaćala je jako ozbiljno i savjesno. Voljela je čitati i često je preporučivala knjige korisnicima koji su znali da je knjiga, koju je ona preporučila, sigurno jako dobra.
Administrativne poslove oko uvođenja novih knjiga u knjige inventara vodila je svojim urednim, pomalo starinskim rukopisom, a za svaku knjigu znala je točno reći gdje se nalazi. Isto tako, svakog člana knjižnice znala je po imenu i prezimenu, kakvi su njihovi čitalački ukusi, tko na vrijeme vraća knjige, a tko uvijek kasni i sve što jedna dobra knjižničarka i treba znati.
Do zadnjeg dana, prema riječima kćerke Zorane, nije mogla biti bez knjiga i uz njen krevet uvijek ih je moralo biti barem nekoliko. Zanimljivo je da je teta Nada umrla upravo na datum koji se već nekoliko godina obilježava u čitavoj Hrvatskoj kao Noć knjige, 23. travnja. Teta Nado, počivajte u miru i znajte da ste u belišćanskoj knjižnici ostavili trag…
Tekst napisala Jasna Andrišić, prof. hrvatskog jezika i književnosti